ZVOČNA KNJIGA: https://www.sanje.si/si/horror-mundi.html
Horror mundi je dih jemajoči pesniško-glasbeni recital. Svetlana Makarovič interpretira svoje najbolj srhljive pesmi, Zlatko Kaučič pa njeno poezijo s svojo virtuoznostjo povezuje s svojo glasbo. Zvočna knjiga v trdi vezavi pospremi CD, natisnjene pesmi v izvirniku ter vključen izbor prevodov poezije v angleščino, ruščino, hrvaščino in nekatere druge jezike. Vrhunsko.
VOJSKIN ČAS
On zbira silno si vojsko,
še sam ne ve, kam pojde z njo,
pustil je bombe padati,
le to velik strah stori.
Prekleto mi bodi, polje široko,
da se v tebi skriti ni moč,
prekleto mi bodi, morje globoko,
da se v tebi skriti ni moč,
prekleta mi bodi, gora visoka,
ki še zverem zavetja ne daješ,
prekleta mi bodi, hiša rodna,
ki vsemu hudemu vrata odpiraš.
Pa saj imamo še črno zemljo,
ki nam svoje bele zobe kaže,
pa saj imamo še črno zemljo,
ki bo naša mehka lica jedla.
TIME OF ARMIES
He gathers a mighty legion
not knowing where he wants it to go,
letting bombs rain down
as only great fear could make him do.
Damn you, wide country,
giving me no place to hide,
damn you, deep sea,
giving me no place to hide,
damn you, high mountain,
offering even the beasts no haven,
damn you, native home,
opening your heavy doors to anyone.11
Still we have our black soil
showing its white teeth,
still we have our black soil
eating our soft cheeks.
Tiempo de guerra
Reúne un poderoso ejército
sin saber aún a dónde conducirlo,
deja que caigan las bombas
y crea así un enorme espanto.
Maldito seas, campo inmenso,
cuando en ti nadie puede ocultarse,
maldito seas, mar profundo,
cuando en ti nadie puede ocultarse,
maldita seas, alta montaña,
que ni a la bestia das refugio,
maldita seas, casa natal,
que a todo mal abres tus puertas.
Ahora sólo nos queda aún la tierra negra,
que nos muestra sus blancos dientes,
ahora sólo nos queda aún la tierra negra,
que devorará nuestro tierno rostro.
VRIJEME ZA VOJSKU
On okuplja veliku vojsku,
ni sam ne zna kud će s njom
dozvolio je bombama da padaju
a to može samo velik strah.
Prokleto neka si polje široko,
što se u tebi sakrit‘ ne mogu,
prokleto neka si more mirno,
što se u tebi sakrit‘ ne mogu.
prokleta neka si goro visoka
što ni zvijerima sklonište ne nudiš
prokleta neka si kućo rodna
što pakosti svakoj vrata otvaraš.
Al‘ mi imamo zemlju crnu
što pokazuje zubalo koje bijelo blješti.
Al‘ mi imamo zemlju crnu,
što će jesti naša meka lica.

